U manje od tri nedelje, tri događaja pobudiše  sjećanja, radost i tugu.

Prvo je gostovanje engleske trupe od 17 ljudi – muzičara, pjevača, plesača. Predstava pod nazivom ”English Invasion” (na Ameriku).   Bitlsi, Rolling Stones itd. Oko nas  generacija nešto mlađa od nas. Vrište, skaču, pjevaju, plješću u ritmu, lupaju nogama. Poznaju svaku pjesmu. Kao da smo početkom sedamdesetih.   Njih je taj muzički talas zahvatio, upravo kad su naši: bugi-vugi i veliki džez bili na izdisaju. Nismo gajili animozitet prema toj vrsti muzike, bila je zanimljiva i ritmična, ali od nje nismo osjećali žmarce.  A šta može izvesti tih sedamnaest ljudi  nije za vjerovati. Nije samo visoki profesionalizam neupitan,  nego to  što  su se i sami izvođači sa merakom unijeli u perfomance. Otvori integralni članak »

Postovani gospodine Kaluža, dugo i sa interesovanjem pratim tekstove na blogu a posebno su me obradovali tekstovi koje je  neponovljivi Pego Debevec napisao o mome bratu Mirzi Idrizoviću , pa sam mu zbog toga zahvalna. Molim vas da mi pošaljete njegovu adresu, ako on pristaje, ili njemu dajte moju  jer želim da mu pošaljem Mirzinu knjigu spomenar koja je izašla poslije njegove smrti a u kojoj se naravno spominje i Pego. Primjetila sam da je bilo nekakvih čarki u dopisivanju, a smatram da je to sarajevskoj raji zaista suvišno. Prije nekoliko dana u Sarajevu je bio koncert na kome su veliki majstori  pjevali u čast naših Indeksa. Šaljem vam svoj tekst koji sam objavila u listu Oslobođenje gdje radim i koji će mnoge podsjetiti na čari našeg Sarajeva. Otvori integralni članak »

Strogo sarajevska proslava Dana Pobjede nad fašizmom upriličena je 10. Maja 2008. na ranču Tihe Stevandića u Londonu, Ontario. Bilo je svečano i radno. Domaćice nisu štedjele truda i talenta da slavljenicima prezentiraju sva čuda gastronomije, a domaćini, braća Tiho i Dragan Stevadić nemilice su frcali gostima pečenje u  tolikim količinama, da to ponekad nije niti zdravo, čak. Dapače! Otvori integralni članak »

Politicko loviste i rani, naivni terorizam

/Nastavak  6 /

 Tito je u Jablanici uvjek bio prisutan, ako ne stvarno onda kao duh  legende s jakim i nezaboravnim, sjecanjem na hrabru proslost. Vlast se mijenjala kao i svugdje,kao kad djeca igraju „eberecke-ebertude,eber koga cete”. Mój ujak koji je imao „politicku podobnost”, jer je nekim slucajem  bijezeci od fasista preplivao Dunav i nasao u partizanima na Sremskom frontu. Ja sam ga uvjek podbadao, govoreci „da je iż rova umjeseto ruke, da se preda, podigao nogu”, u koju je bio ranjen, pa prebacen u bolnicu, u pozadinu. Spasio je glavu i najzad se nasao u miru na oslobodjenoj teritoriji u Banatskom ritu. Tamo je i upoznao buducu zenu Lidiju od porodice Stefaljnikov, bijelih Rusa, sa kojom se u zatvorenim vagonima za stoku, vratio  u ratom razrusenu Jablanicu. Uskoro je tu postao i politicka „fora”. Studirao je, prije rata u Beogradu sumarstvo, a posto je i ”bio u sumi”, zato je lako postao dir Lovackog gazdinstva, a kasnije dogurao i do pretsjdnika Opstine grada Jablanice. Otvori integralni članak »

Kada ga sretnete sa onim njegovim standardno veselo srdačnim  osmjehom na licu, imate dojam da ste sreli tetka, ujaka, naprosto nekog veoma bliskog.

Bio je prijatelj mog oca a sve kroz česte posjete mojoj baki Ani i djedu Cvjetku Slokaru na Trebeviću, dolazeći na zeljanicu, jela od šumskih gljiva i druge bakine kulinarske  krasote.

Prošle godine mi reče moj profesor Vladimir Peleksić-Keke, koji sa Bracom dugo druguje, da ga je posjetio u Sarajevu i da teško hoda, što me podsjeti na jedan Bracin intervju na Sarajevskoj TV. Pita ga novinarka: Gospodine Braco, kako ste ?, a on šeretski odgovara: ” Znate, starost je teška, udari u noge ili u glavu, a mene srećom, udarila u noge”.

Ja sam ga, po zadatku, 1983. molio da napiše predgovor i promoviše knjigu  “Olimpijski korijeni” koju je izdao Smučarski savez Bosne i Hercegovine, što je on bez dvoumljenja prihvatio. Uvijek je volio planinu i skijanje, od čega je ovaj sport profitirao jer se njegova rado “slušala”.

Stavljam ga u kategoriju BiH smučarskih legendi upravo radi njegove istrajne ljubavi prema skijaškom sportu, planini i ljudima. Otvori integralni članak »

Postovani,

Ljubazno Vas molim da cijenjenim blogovcima postavite slijedeće pitanje jer sam sve živo pitao, te niko mi ne zna dati odgovor:

Na početku rata, moja kuća u Dubrovniku je bila znatno oštećena. Godine 1996, zbog gladi i teških uslova, kao i zbog neizvjesnosti, bio sam prinudjen da je prodam za 40.000 $US. Na moje zaprepašćenje, prije par dana sam vidio da se potpuno ista kuća sada prodaje za 350.000 eura!

Prije nekoliko dana sam čuo da je u Hrvatskoj sada na snazi zakon po kojem bi se takvo nepravedno stanje moglo ispraviti, te bih ja mogao da osporavam taj ugovor.

Da li neko ima saznanja ili pak iskustva u vezi toga. Veliko hvala.

FAŠIZAM SE ČESTO BRKA SA NACIZMOM doslovan prevod uvodne rečenice iz What is Fascism? By Laura Dawn Lewis

Fascism is commonly confused with Nazism. Nazism is a political party platform that embraces a combination of a military dictatorship, socialism and fascism. It is not a government structure. Fascism is a government structure…

Simply stated, a fascist government always has one class of citizens that is considered superior (good) to another (bad) based upon race, creed or origin. It is possible to be both a republic and a fascist state. The preferred class lives in a republic while the oppressed class lives in a fascist state.

Until the Civil Rights act of 1964, many parts of the US were Republic for whites and could be considered fascist for non-Caucasian residents. Fascism promotes legal segregation in housing, national resource allocation and employment. It provides legal justification for persecuting a specific segment of the population and operates behind a two tiered legal system.

Autorica povlači oštru distinkciju između ova dva pokreta smatrajući da je fašizam državotvorna ideologija (preciznije bi bilo antiideologija), dok nacizam – mada sadrži izvjesne primjese fašizma – to nije. Šta više, ističe da su mnogi djelovi historije SAD bili u biti fašistoidni sve do donošenja Akta o ljudskim pravima 1964 g. podrazumijevajući pod tim valjda i Makartijev teror u periodu Ajzenhauerove administracije od 1952 do 1960 g. Međutim, SAD su već početkom 70-ih isforsirale Pinočeov krvavi puč protiv legitimne socijalističke vlade Aljendea (In September, following Salvador Allende’s victory in the Chilean presidential vote, United States President Richard M. Nixon orders the Central Intelligence Agency to do all it can to prevent Allende from being inaugurated) što govori da pomenuti Akt baš i nije poštovan a ne poštuje se ni danas. Isto se odnosi i na oklijevanje Velike Britanije da izruči Pinočea pravosuđu.

Da bi se navedene teze bolje shvatile neophodno je proučiti kako se danas na Zapadu definiraju oba ova pokreta (pojma):

Autostopom u život / Nastavak 5 /

Subotom sam redovno odlazio autostopom u Sarajevo, da provedem vikend sa svojim društvom, da bih provjerio šta se dogadja na korzu, u Slozi ili u Fisu. Ko je s kim i zašto?! Pa, da se što prije vratim u svoje carstvo tišine, svoj skriveni raj i prepustim spartanskom životu, plivanja, maštanja i sazrijevanja uz dobre knjige koje sam čitao, u opojnoj i izazovnoj samoći ne birajući teme, sve što mi je padalo pod ruku, na pustom, mirnom Jablaničkom jezeru. Tada sam pročitao pisce koji su meni izgledali privlačni i dobri kao što su: Kingssly Amis , Gotfrid Keler, Doss Pasos, Knut Hamsun Pedersen, Pjer Paolo Pazolini, Skott Fitzgerald, Moravija, Fokner, Virginija Woolf, Draizer, Hemingvej, Sellinger i druge, koji su bili manje značajni od pisaca klasične literature, Dostojevskog, Tolstoja, Mana, Šekspira, Dantea, Servantesa i ostalih velikana, ali su mi otkrivali i jedan novi život potsvijesti i opori žestoki život sile i nasilja, ”vitta violente” koji me je, kako svojom žestinom tako i dubinom, intrigirao i zavodio na svoj način. Otvori integralni članak »

Vlatko Slokar pronašao je na Wikipediji listu poznatih Sarajlija, medju kojima ima Nobelovaca, dobitnika Oskara, legendarnih muzičara, pisaca i političara medu kojima i tri predsjednika tri različite države:

List of Sarajlijas

From Wikipedia, the free encyclopedia

Jump to: navigation, search

Sarajevo has had a number of famous citizens over the years. They include an Academy Award winner, two Nobel Prize winners, legendary musicians, novelists, and politicians. Sarajevo has also produced presidents for three countries. Otvori integralni članak »

U Americi se sve statistički prati pa tako svake godine izadju liste najpopularnijih imena koja Amerikanci daju djeci. Već 12 godina zaredom, najpopularnije ime kod djevojčica je Emily, dok je Emma sa drugog mjesta u 2006.godini, pala na treće mjesto prošle godine, a njeno mjesto je zauzela Isabella.

Kod dječaka i dalje je najčešće ime Jacob, već devetu godinu uzastopno! Michael je zadržao drugo mjesto, dok su Ethan (3) i Joshua (4) zamjenili mjesta u odnosu na predhodnu godinu. Evo i lista prvih deset u 2007.godini:

Dječaci                                Djevojčice 

1.  Jacob                               1.  Emily

2.  Michael                           2.  Isabella

3.  Ethan                              3.  Emma

4.  Joshua                            4.  Ava

5.  Daniel                             5.  Madison

6.  Christopher                   6.  Sophia

7.  Anthony                         7.  Olivia

8.  William                           8.  Abigail

9.  Matthew                        9.  Hannah

1. Andrew                         10. Elizabeth

Evidencija se vodi samo za prvih 1000 imena, pa je tako ime našeg unuka Iana na 76.mjestu, a ime naše unuke Lare čak na 974.mjestu. Kod nas dvoje su na samom vrhu.